Fondacija IPACC
“Institut za mir i suživot civilizacija”
Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Foundation IPACC
“The institute of peace and coexistence of civilizations , Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

POKUŠAJ PREVARE SOPSTVENOG NARODA SA DRŽAVNOM IMOVINOM DA BOSANCI OSTANU BEZ JEDINE DRŽAVE

Autor: mr.sci. Nurija Omerbašić
Osnivač i Predsjednik „Instituta za mir i suživot civilizacija“, Sarajevo

POKUŠAJ PREVARE SOPSTVENOG NARODA SA DRŽAVNOM IMOVINOM DA BOSANCI OSTANU BEZ JEDINE DRŽAVE

Prvo je SDA sa potpisom „PRUDSKOG SPORAZUMA“, bila ugrozila opstanak države Bosn i Hercegovine, a SDP, SBB i stranke iz RS su nakon odluke Ustavnog suda BiH, da je država BiH vlasnik cjelokupne državne imovine, pokušale prevariti sopstveni narod da ostane bez države.

1. Koliko je važno pitanje rješenja državne imovine?

Poslije Dejtonskog sporazuma, ovo je najznačajnije pitanje opstanka države BiH. Zašto? Pa zato što je pitanje VLASNIŠTVA isto što i pitanje SUVERENITETA države BiH.

U slučaju da se prenese VLASNIŠTVO nad državnom imovinom sa države BiH na entitete i kantone, tada bi država BiH izgubila unutrašnji suverenitet, a RS i Federacija, pa i kantoni, bi stekli potpuni unutrašnji suverenitet, jer se suverenitet ne može dijeliti.

Entiteti bi mogli posuđivati vanjski suverenitet državi BiH, ali ga mogu i povući kad god zažele, pa bi BiH, bez unutrašnjeg suvereniteta, kao prazna ljuštura, ostala neko vrijeme dok jedan od entiteta ne povuče vanjski suverenitet.

Država BiH bila bi prazna ljuštura, koja bi postala totalno nefunkcionalna. Pošto nefunkcionalna država ne može u Evropsku Uniju ni u NATO, uslijedilo bi ¨MIRNO RAZDVAJANJE¨ RS od ostatka BiH.

Odlukom Parlamenta BiH, o prepisu vlasništva nad državnom imovinom sa BiH na entitete, tada bi entitet RS bi postao i vlasnik državne svojine, ali i vlasnik sam nad sobom. Entitet RS bi izgubio omotač koji ga spaja sa ostatkom BiH; postao bi de facto samostalan, pa bi de iure postao samostalan proglašavanjem ¨MIRNIM RAZDVAJANJEM¨.

2. Kakva je sadašnja ustavna i zakonska regulativa po pitanje državnog vlasništva?

• Po Dejtonskom ustavu, država BiH je vlasnik državne imovine;

• Prema odredbi iz čl. 1. Uredbe o preuzimanju imovine bivše SFRJ, od strane Republike Bosne i Hercegovine, , od 15.Juna 1992. godine, br.1199/92, predviđeno je da će imovina u drštvenom vlasništvu bivše SFRJ koju su koristili organi i organizacije , te bivša JNA , postati imovinom Republike Bosne i Hercegovine.

• Prema odredbi iz čl. 1 Zakona o pretvorbi društvene svojine u državnu imovinu, koje je donijela Skupština RBiH (Službeni list RBiH 33/1994), sva dobra društvene svojine, među kojima su najznačajnija: Javna dobra (prirodna bogastva i dobra u opštoj upotrebi), te društveni kapital pravnih lica na dan 31.12.1991. godine, postaju državna svojina u vlasništvu države Republike Bosne i Hercegovine..

• Prema Sporazumu o sukcesiji država osamostaljenih nakon raspada SFRJ, sva državna imovina pripada državi BiH. Taj sporazum je internacionalnog karaktera i sa njim nema poigravanja.

Ovim je pobrojana legalna legislativa. Nasuprot tome imamo nelegalnu legislativu, a čine je:

• Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Službeni list RS 4/93) u ¨Republici srpskoj¨ koji je donešen u 1993. godini (znači, prije Dejtona) pa je zato nelegalno donesen!

Ključna odredba ovog Zakona je u Članu 3, koja po teritorijalnom principu određuje da sva društvena sredstva na teritoriji ¨Republike srpske¨ postaju državna svojina. Ovdje je bitna odredba da na nižim nivoima nije ništa određeno, već je sve koncentrirano na nivou ¨RS¨, koja tada nije legalno postojala.

Iz pobrojane LEGALNE legislative o državnoj imovini, jasno je bilo da državna imovina Republike BiH ima TUTORA (vlasnika) nad državnom imovinom i da je to država Bosna i Hercegovina.

U prilog našoj tvrdnji je i Odluka Ustavnog suda BiH , donešena 13.07.2012. godine, kojom je Ustavni sud BiH presudio da je država Bosna i Hercegovina vlasnik cjelokupne imovine na cielom prostoru Bosne i Hercegovine, a da entiteti nisu vlasnici državne imovine.

3. PROBLEM OKO DRŽAVNE IMOVINE IZMISLIO JE
UPRAVNI ODBOR VIJEĆA ZA IMPLEMENTACIJU MIRA

Problem oko državne imovine je izmislio Upravni odbor Vijeća za implentaciju mira, kad je 24 septembra 2004.godine, pozvao vlasti BiH da pronađu „trajno rješenje“ za „pitanje državne imovine“ u BiH.

Ako Upravni odbor za impentaciju mira i OHR, nisu poznavali legislativu Republike BiH, pa nisu znali da državna imovina BiH ima TUTORA, političari u BiH, posebno Bošnjaci, morali su znati, i upozoriti strance da ne traže titulara imovine, kad je zna da je titular (vlasnik ) državne imovine država BiH.

Iz medija smo saznali izjavu uvaženog USA senatora BOBA DOLA, koji je izjavio da je Carl Bildt insistirao da se vlasništvo nad državnom imovinom prenese sa države na intentitete i tako država BiH učiniti još više slabijom.

Političari na vlasti su izdali državu, kad su dana 16.decembra 2004.godine, na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (VM) osnovali svojom odlukom Komisiju za državnu imovinu (Komisija) zadužena za „izradu utvrđivanje državne imovine i njenu raspodjelu između Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.. .

4. PRUDSKI SPORAZUM JE BIO U FUNKCIJI UNIŠTENJA DRŽAVE BOSNE

Dana 08.11.2008 Presjednik SDA Tihić Sulejman, Predsjednik HDZ Dragan Čović i Predsjednik SNSD Milorad Dodik potpisali su PRUDSKI SPORAZUM, u kome u tački 2.stoji, citiramo: “Strane su saglasne da se pitanje državne imovine riješi na taj način što bi u vlasništvu države bila uknjižena nepokretna imovina potrebna za rad državnih institucija, uključujući tu i perspektivu nepokretnu i pokretnu vojnu imovinu.
Ostala imovina, kao i neperspektivna vojna imovina, pripadala bi entitetima, odnosno kantonima i općinama, sukladno potrebama entitetskih, kantonalnih i općinskih institucija“, završen citat.
Iz citiranog sporazuma,vidi se radi o prenosu VLaSNIŠTVA, sa države BiH na entitete, kantone i općine, nad cjelokupnom imovinom, osim malog dijela koji služi institucijama BiH, a to su cca 10 dunuma zemlje u Sarajevu gdje su zgrade Skupštine i Vlade BiH, plus perspektiva vojna imovina.
Treba istaći da je cjelokupna stranka SDA bila prihvatila “PRUDSKI SPORAZUM“, što je neobjašnjivo , jer u SDA stranci je bilo tako mnogo umnih ljudi,k oji su znali da je to katastrofalno za opstanak države Bosne i Hercegovine.

5. PREVARA OHR SA NAVODNIM POPISOM CJELOKUPNE DRŽAVNE IMOVINE

Dana 23.12.2009., OHR-a je organizovao pompeznu konferenciju za štampu, na kojoj je objavio da je OHR, uz asistenciju NATO eksperata, popisao svu državnu imovinu, a popisni materijal predao Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Osnivač i Predsjednik „Instituta za mir i suživot civilizacija“, Sarajevo, autor ovog tekata, dobio je kopiju CD sa svom popisnom dokumentacijom.

Uvidom u popisnu dokumentaciju OHR-a, nalazimo da je popisano 351,076.398 m² (to je prikazano u kvadratnim metrima kako bi ispalo mnogo). A to je samo 351 km². Tih 351 km² u odnosu na ukupnu državnu imovinu od 27.652,96 km² je 1,27% od ukupne državne imovine. Primjera radi, na opštini Olovo popisano je samo 1.243 m² državne imovine, a sačinjavaju je lokacija zgrade opštine na površini od 717 m² i dvorište starog MUP-a površine 526 m², a sva ostala imovina – nepregledne šume, pašnjaci – je nekad bila društvena svojina. Znači, u popis OHR nije uključena državna imovina koja se nekad zvala DRUŠTVENA svojina, a čine je: pašnjaci, šume, livade, rijeke i ostala prirodna bogatstva.

Da ponovimo, zašto je važno da se proglasi da prirodna bogatstva (pašnjaci, šume, livade, rijeke, jezera…) ne spadaju u državnu imovinu? Zato što bi se prihvaćanjem raspodjele 1,27% državne imovine, koju je popisao OHR po teritorijalnom principu, tom odlukom pokrila otimačina 98,73% državne imovine u dejtonskoj tvorevini Republici srpskoj, koju je izvršila takozvana Republika srpska još 1993. godine, dakle, prije Dejtona. Praktično raspodjelom samo 1,27% državne svojine, sva bi se državna svojina prenijela sa države BiH na entitete.

Pošto se radilo o stvarnoj prijetnji nestanku države BiH, jer su dvije najveće stranke SDA i SDP radile na prevari sopstvenog naroda, a OHR to koristio da provede svoj zadatak da Bošnjaci sami izvrše ukidanje države putem prepisa vlasništva nad državnom imovinom, shvatili smo u ¨Institutu za mir i suživot civilizacija¨, Sarajevo¨, da je pred nama težak zadatak, kako dokazati da nisu u pravu ni članovi PIC-a, ni OHR, ni vrh SDA i SDP, koje su podržavali i neki univerzitetski profesori.

Konačno dobijanje bitke omogućio nam je nesvjesno OHR, kad je predao tri diskete o popisu državne imovine u ruke trojici članova Predsjedništva BiH. Diskete OHR su nam omogućile da dobijemo bitku na ekspertnom duelu. Pošto eksperti NATO i OHR nisu znali objasniti zašto se neke parcele sa kulturom pašnjaka i šuma u nacionalnim pakovima nalaze na popisu, a milioni drugih parcela istih kultura, nema u popisu, sa tim smo ih ubijedili u neispravnost popisa državne imovine.

Dokazali smo da su pašnjaci, šume, itd., sve i javna dobra, ali i državna svojina. To se poklapalo sa odredbama Zakona o pretvorbi društvene u državnu svojinu.

Tada smo uputili otvoreno pismo OHR i članicama PIC-a, u kome smo napisali da će ¨Institut za mir i suživot civilizacija¨ odaslati dopise u sve članice UN na ruke predsjednika država i vlada svih članica UN, u kome će navesti da OHR, predlažući rješenje u kome bi država BiH izgubila unutrašnji suverenitet, da OHR praktično radi na rušenju suvereniteta države BiH i na potkopavanju integriteta države BiH.

Taj dopis je prekinuo dalje insistiranje OHR na raspodjeli državne imovine na entitete.

6. POSLJEDICE PRENOSA VLASNIŠTVA NAD DRŽAVNOM IMOVINOM SA DRŽAVE BiH NA ENTITETE

U nastavku navodimo samo neke posljedice koje bi nastale po državu BiH, ako se vlasništvo nad državnom imovinom prenese sa države BiH na entitete i niže nivoe:

• Prenos VLASNIŠTVA nad državnom imovinom sa države na entitete; entiteti bi konačno legalno dobili čitav unutrašnji suverenitet, poklonjen i priznat od Bošnjaka, a država BiH bi ostala totalno bez unutrašnjeg suvereniteta, što bi bio kraj i konačan nestanak države BiH.

• Kad bi entiteti postali vlasnici imovine države, tada bi država BiH postala TOTALNO NEFUNKCIONALNA. Bez vlasništva nad imovinom, država BiH ne bi mogla biti garant za internacionalne zajmove, ne bi mogla potpisivati ugovore o vanjskom zaduženju, a entiteti se ne mogu pojavljivati kao garanti u internacionalnim financijskim institucijama, pa se ne bi imao ko potpisati za novo vanjsko zaduženje.

• Ako država BiH prestane biti vlasnik državne imovine, tada bi entiteti postali vlasnici pograničnog prostora prema susjednim državama, a državna granica prestala bi biti državna, već bi postala entitetska sa naše strane, pa samim tim entiteti postaju države. BiH more bi pripalo samo jednom entitetu, ili kantonu ili opštini Neum. Katastrofa!

• Ako pođemo od jasnog saznanja da je državna imovina i nebo iznad BiH, onda podjelom neba, jasno je da se definitivno dijeli država BiH.

• Sa pravom nad VLASNIŠTVOM nad imovinom, entiteti bi stekli i vlasništvo sami nad sobom, jer kad entitet postane vlasnik državne imovine, postaje država, pa bi entiteti postali de facto suverene države.

• Prenos VLASNIŠTVA nad državnom imovinom sa države na ENTITETE jednako je MIRNOM RAZDRUŽIVANJU RS od BiH.

• Ispalo bi da su entiteti stariji od države BiH, kao što žele nametnuti iz RS da je BiH stvorena u Dejtonu. Ako bi prošla ta teza, onda su za stvaranje BiH bila potrebna dva entiteta, a za razvaljivanje države bio bi dovoljan samo jedan, RS. Znači da bi pristanak na takvu tezu bio naizgled ustupak radi izbjegavanja radikalizacije, ali bi to praktično bila najveća radikalizacija, jer bi tako de facto (i de iure) ukinuli državu BiH.

• Totalno nefunkcionalna država BiH ne bi mogla u NATO, što je nedavno potvrdio Generalni sekretar NATO, riječima: ¨Sve dok Ministarstvo odbrane BiH ne postane vlasnik nad vojnom imovinom, država BiH je nesposobna da bude primljena u NATO¨.

• Totalno nefunkcionalna država BiH ne bi mogla biti primljena ni u Evropsku Uniju, jer bi postala totalno nefunkcionalna, a kao takva ne može biti član Evropske unije.

• Republika srpska bi snažno počela ekploatirati osvojeni suverenitet, pa bi njen referendum tada bio legalan, poslije prepisa vlasništva nad državnom imovinom sa države na entitet. Praktično, RS bi stekla poziciju koju je imala Republika BiH u sastavu SFRJ, kad se RBiH legalno osamostalila nakon raspada SFRJ.

• Internacionalna zajednica bi izgubila sve adute da spriječi otcjepljenje RS od BiH, jer prepis vlasništva nad državnom imovinom nije učinila internacionalna zajednica, već bi se tumačilo da je to želja i dogovor samih lidera unutar BiH, tačnije, da je to volja i želja svih u BiH, pa bi internacionalnoj zajednici ostalo samo da konstatuju da podržavaju unutrašnji dogovor entiteta.

• Da bi sebi skratila muke, internacionalna zajednica bi samo pristala na ¨MIRNO RAZDVAJANJE RS od ostatka BiH¨, što bi imalo katastrofalne posljedice na mir u BiH, Balkanu, Evropi.

7. USPJELI SMO UBIJEDITI G.TIHIĆA U NEISPRAVAN STAV O DRŽAVNOJ IMOVINI

Pošto je 08.11.2008. godine iza Prudskog sporazuma stala je cjelokupna stranka SDA, a zatim je bilo izjava da će i SDP prihvatiti Prudski sporazum, shvatili smo u “INSTITUTU ZA MIR I SUŽIVOT CIVILIZACIJA“, Sarajevo, da je nastala totalna opasnost da država BiH nestane, ako se u Parlamentu BiH donese zakon o državnoj imovini, na osnovu Prudskog sporazuma.

Našim nastupima u medijama, ali u velikim brojem pisama vrhu SDA i lično Predsjedniku SDA gosp.Tihiću, uspjeli smo ubijediti gosp.Tihića u neispravnost shvaćanja pojma državne imovine i u katastofalne posljedice, da je Predsjednik SDA gospodin Tihić uputio zahtjev Ustavnom sudu BiH da presudi čija je državna imovina. Poznato je javnosti da je Ustavni sud BiH na dan 13.07. 2012. godine donio Odluku da je sva državna imovina u VLASNIŠTVU države BiH, a ne entiteta.

Sa ovom odlukom Ustavnog suda BiH, „Institut za mir i suživot civilizacija“, Sarajevo, dobio je veliku bitku u spašavanju temenja države BiH.

8. U 2013.GODINE KORMILO PREVARE NARODA PREUZIMAJU STRANKE SDP I SBB

U 2013. godini se ponovo pojavio nacrt Zakona o dražvnoj imovini,u kome u čl.4.stoji, citiramo: „Nositelj prava valsništva nad državnom imovinom , u smislu ovog Zakona su: Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, Federacija BiH i Brčko Distrikt BiH, kantoni, gradovi i općine, u mjeri u kojoj vrše svoje ustavne nadležnosti“,završen citat. Iz citiranog teksta se vidi da bi vlasništvo nad dražvnom imovinom postali oba entiteta , kantoni, gradovi, pa i opštine.

Mi u ¨Institutu za mir i suživot civilizacija¨, Sarajevo, imali smo priliku da vidimo nacrt Zakona o raspodjeli državne i vojne imovine, koju su zajednički bile predložile SDP i SBB (prema diskusiji delegata ko je predložio) Nacrt Zakona je povučen, vjerovatno zbog predizborne kampanje. U tom prijedlogu je, ovaj put stranka SDP bila ponovo osmislila način kako da prevari sopstveni narod.

U novom prijedlogu Zakona, od SDP predloženo je ponovo da se raspodjeli onih 1,27% državne imovine koja je bila u posjedu JNA, policije i Saveznih zavoda, pa kad se raspodijeli tih 1,27% na teritorijalnom principu, onda bi se prešutno i sva ostala imovina podijelila po teritorijalnom principu. To znači da sve što je na prostoru nazvan entitet RS bi pripalo entitetu RS, a sve ostalo entitetu FBiH, dok je Distrikt Brčko Amandmanom oko Brčkog već podijeljen na po 50% svakom entitetu. Znači, sadašnje vlasništvo nad državnom imovinom bi bilo preneseno da u vlasništvo entiteta, pa bi država BiH ostala potpuno bez vlasništva nad imovinom države, što bi značilo kraj države BiH

Inovacija oko prevare sopstvenog naroda u režiji SDP je ta, da u OBRAZLOŽENJU tog prijedloga stoji da se ne raspodjeljuje državna imovina kao što su pašnjaci, šume itd. Ovo je neukusan pokušaj prevare neukih, jer obrazloženje prijedloga zakona je lažno, obrazloženje nestaje samim izglasavanjem i objavljivanjem zakona, a ostaje samo ono što je u tekstu zakona.

9. KAKO JE NAJBOLJE RJEŠENJE PITANJA DRŽAVNE IMOVINE ZA DRŽAVU BiH?

Napominjemo da je najbolje i jedino ispravno rješenje da se PRVO VLASNIŠTVO nad cjelokupnom državnom imovinom uknjiži na državu BiH. Država BiH ostaje vlasnik nad državnom imovinom za sva vremena. Iza toga se mora donijeti Zakon o KORIŠTENJU državne imovine na nižim nivoima. Posebno podvlačimo o KORIŠTENJU, a NE o prenosu VLASNIŠTVA.

Shodno tome, kao zaključak, ni jedan državotvoran bh. političar ne smije se složiti da se VLASNIŠTVO nad državnom imovinom prepiše na entitete i niže nivoe, jer bi tim pristankom, praktično pristao na uništenje država BiH. Političar u vlaslti koji pristane da se vlasništvo nad državnom imovinom uknjiži na entitete, praktično postaje grobar BiH.

Ispravno rješenje je da DRŽAVNA IMOVINA ostaje VLASNIŠTVO DRŽAVE BiH, a da PRAVO KORIŠTENJA, bude doznačeno prema potrebi određenim državnim tijelima. Nije preporučljivo davanje TRAJNOG PRAVA KORIŠTENJA nikome, zbog trusne državne situacije, a nikako entitetima, jer ih time jačamo, a cilj je ukidanje entiteta.

Dakle, pravo korištenja će dobiti radije neka općina, a nikada entitet – jer je entitet jedna PRAVNA FIKCIJA koja ne postoji u normalnoj strukturi bilo kakve države. Ako postupimo na taj način, ne bi smo imali posljedica koje su naprijed navedene a koje bi kobno nastale ako bi se umjesto korištenja imovinom prenijelo VLASNIŠTVO nad imovinom sa države na entitete i niže nivoe. Zakon o korištenju državne imovine je dovoljan da se imovina racionalno koristi, a da se sačuva suverenitet i teritorijalni integritet države BiH.

SDA je bila čelna stranka u pokušaju prevare sopstvenog naroda (¨Prud¨, ¨Aprilski paket¨, ¨Butmirski paket¨, ¨državna imovina¨…). Sad su mnogi u vrhu SDA shvatili suštinu oko državne imovine, ali nemaju snage da priznaju totalne greške oko pokušaja prevare sopstvenog naroda, dok nisu bili shvatili posljedice takve prevare. Duboko sa nadamo da će savjest čelnih političara i u vrhu SDP, ali i kod ostalih stranaka koje još podržavaju raspodjelu vlasništva nad državnom imovinom, nadvladati nad dnevnom politikom, te da neće ostaviti sramnu mrlju na svoje potomstvo koja se ničim, za sva vremena ne bi mogla otkloniti.