Fondacija IPACC
“Institut za mir i suživot civilizacija”
Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Foundation IPACC
“The institute of peace and coexistence of civilizations , Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

POGUBNO PRIHVATANJE NAZIVA BOŠNJACI, UMJESTO AUTOHTONI NAZIV BOSANCI

Autor: mr.sci. Nurija Omerbašić
Osnivač i Predsjednik „Instituta za mir i suživot civilizacija“, Sarajevo

POGUBNO PRIHVATANJE NAZIV BOŠNJACI UMJESTO AUTOHTONOG NAZIVA BOSANCI

Dok smo bili Bosanci, bili smo mudri i ponosni, opstali, a nestale su imperije: Istočno i Zapadno Rimsko carstvo, Osmanska imperija, Austrougarska monarhija, nestalo je Napoleona, nestalo je Hitlera, nestalo je mnogo sitnijih napadača.Svi napadači Bosne su nestali, a Bosna je opstala vođena mudrim i ponosnim Bosancima. Od kad su „BO“ plus „ŠNJACI“ počeli praviti narodu probleme sa imenom Bošnjaci, čitav narod samo snalaze nesreće i poniženja.

1. ISTORIJAT IZOKRETANJA IMENA BOSANCI U NAROD BOŠNJACI, KOJI NIJE NIKAD POSTOJAO

Bosanci su autohtoni narod u Bosni od prije 35.000 godina, koliko su, naučno dokazano, stare Bosanske piramide u Visokom kod Sarajeva, koje su gradili, ko drugi nego Bosanci, stanovnici Bosne.

Varijacija naziva naroda Bosanci, koji su nastanjivali Bosnu, kroz istoriju je u pisanim dokumentima često ovisilo o tome jesu li pisani istorijski izvori: latinski, bizantski, ugarski, slavenski, turski, bosanski. Postojali su sljedeći nazivi za narod Bosne: Bathinus, Bo(a)s, Bosthicus, Bosniensis, Bosona, Bosana, Bissena, Bosnevi, Bessena, Bosonium, Bosnae, Boznne, s, Bess, Bosnia, Bosin, Bosnalu, Basant, Bassinus , Bosthoensis, itd. Ali među svim tim najstarijim nazivima ne postoji naziv BOŠNJAK.

Prva faza prevare sa oduzimanjem identiteta autohtonom narodu Bosanci, počinje sa izokretanjem naziva Bosanci u naziv Dobri Bošnjani. Prvo im se tepalo, kao iz milosti, da bi ih u drugoj fazi prevarili da se ne zovu Bosanci, već Bošnjaci, a u trećoj fazi da Bosancima oduzmu državu Bosnu.

Prevaru oko izokretanja naziva Bosanac u Bošnjak, sa osmišljenim ciljem je izuzetno dobro promovisao ILIJA GARAŠANIN, ministar u vladi Srbije, koji je u svom djelu iz 1844. godine, nazvano „NAČERTANIJE“, što je bio NACRT –Program nacionalne politike širenja Srbije na prostore Bosne. U „Načertanije“, pisac na više mjesta koristi izokrenuto ime naroda Bosanci u ime Bošnjaci za CJELOKUPAN narod u Bosni, dakle kao zajednički naziv naroda Bosne, bez obzira na vjeru, pa navodi da u Bosni žive Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti, Bošnjaci katoličke vjeroispovijesti i Bošnjaci islamske ili muhamedanske vjeroispovijesti.

U svjetskim istorijskim arhivima ne postoje dokazi da je ikad postojao Bošnjački jezik. Ako ne postoji Bošnjački jezik, kao maternji jezik, znači da je čista logika da nije nikad postojala majka koja se zvala Bošnjakinja, niti je postojao otac, koji se zvao Bošnjak.
Ne može Bošnjak govoriti Bosanskim jezikom. Bosanskim jezikom govore Bosanci. Bošnjak bi morao govoriti maternjim jezikom, znači Bošnjačkim jezikom.
Naspram toga, od postanka Bosne, postoje hiljade dokaza u istorijskim arhivima, da je postojao Bosanski jezik.
Postojanje Bosanskog maternjeg jezika je dokaz postojanja Bosanaca, a nepostojanje Bošnjačkog maternjeg jezika je dokaz da Bošnjaci, kao narod nikad nisu postojali, već je to osmišljena pravara Bosanaca.

2. ZBOG PRIHVATANJA NAZIVA BOŠNJACI, AUSTROUGARSKA JE UKINULA BOSANSKI JEZIK, UKINULA PISMO BOSANČICU I U NAZIV DRŽAVE BOSNA, UBACILA IME REGIJE HERCEGOVINA

Samo su Bosanci- islamske vjeroispovijesti, nasjeli na prevaru,pa su pristali da se nazivaju Bošnjaci, jer im je izgledalo nekako pomirljivo ako je isti naziv za sve, da će svi i prihvatiti taj iskrivljeni naziv.

Nakon Ilije Garašanina, Austrougarska monarhija je odigrala ključnu ulogu u prevari sa imenom Bošnjak. Nakon Berlinskog ugovora 1878. godine, Austrougarska preuzima od Osmanskog carsta, upravu nad Bosnom. Odmah po preuzimanju uprave nad Bosnom, vlasti Austrougarske su forsirali naziv Bošnjaci, koji su masovno prihvatili samo Bosanci islamske vjeroispovijesti.

Koliko je bilo zlonamjerno forsiranje naziva Bošnjaci, vidi se iz činjenice da, je AUSTROUGARSKA vlast, internom naredbom (AUSTRO-UGARSKE) Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine od 4. 10.1907. godine, zvanično ukinula Bosanski jezik. U NAREDBI od 4. 10. 1907. godine, je naređeno da se “zemaljski jezik” (Landessprache) ima svuda službeno nazivati “srpsko-hrvatskim,” odnosno “hrvatsko-srpskim”. Iz citirane naredbe od 4. 10. 1907. godine, vidi se podmuklost Austrougarskih vlasti, jer se i ne pominje da se do naredbe „zemaljski jezik“ zvao BOSANSKI, a navodi se novi naziv „zemaljskog jerzika“.

Austrougarska vlast je istom naredbom od 04.10.1907. godine, ukinula i pismo BOSANČICU koje je bilo u upotrebi hiljade godina. Treba istaći da je Povelja Kulina Bana napisana pismom BOSANČICA.

Austrougarska je po prvi put izmijenila ime države BOSNE , dodavajući u ime države Bosne i ime jedne regije u Bosni, regije Hercegovina, pa je po prvi put u istoriji država Bosna dobila novi naziv Bosna i Hercegovina. To nije pomoglo da se Bosanci islamske vjere osvijeste, pa da se vrate svom identitetu Bosanci.

Kolika je nepravda dodavanjem naziva regije Hercegiovina u ime države Bosne, vidi se iz činjenice da je 1918. godine, u prvu „Jugoslaviju“ , nije ušla cjelovita država Hrvatska u sadašnjim granicama, već su 19018. godine u u prvu „Jugostaviju“ ušle tri regije: Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, a regija ISTRA je ušla tek 1944. godine. Znači, četiru regije-države, su svedene u jedan naziv, Hrvarska, a od države Bosne, sa kojim imenom bila hiljade godina, stvoren je naziv države Bosna i Hercegovina.

3. NACIONALNOST I ETNIČKA PRIPADNOST

Nacionalnost nije isto što i etnička pripadnost. Nacionalnost je vezana za državu po kojoj svi stanovnici te države dobijaju naziv po državi. Etnička pripadnost je naziv za NAROD (etnos).

Međutim, nacionalnost i etnička pripadnost može se poklapati u nazivu. Kod mnogih naroda se poklapa NACIONALNOST i etnička pripadnost. Tako je termin Albanac kao nacija i Albanac kao narod. Termin Francuz kao nacija i termin Francuz kao narod. Itd.
Ni jedan drugi narod u svijetu, nije izmišljao novi termin za dio svog naroda određene vjeroispovijesti. Svi su isti narod, bez obzira na vjeroispovijest. Samo su prvaci Bosanskog naroda islamske vjetre nasjeli na prevaru, pa su prihvatili naziv Bošnjak za vjersku skupinu Bosanaca- islamske vjeroe.

Ako mogu , po ILIJI Garašaninu, biti Bošnjaci sve tri vjeroispovijesti: Bošnjaci pravoslavne vjeroispovijesti, Bošnjaci katoločke vjeroispovijesti i Bošnjaci islamske vjeroispovijesti, zašto ne mogu biti Bosanci sve tri vjeroispovijesti: Bosanci pravoslavne vjeroispovijesti, Bosanci katoločke vjeroispovijesti i Bosanci islamske vjeroispovijesti.
Na prevaru sa nazivom BOŠNJAK nasjeli su samo prvaci Bosanskog naroda islamske vjete, pa su pristali da se nazivaju iskrivljenim nazivom Bašnjaci, da bi naziv Bosanac ostavili za sve stanovnike Bosne, svih vjeroispovijesti, kao nacionalnu pripadnost. Očito da takvi prvaci Bosanaca, nisu bili prvaci u mudrosti.

4. KOJE SU ŠTETE OD ODBACIVANJA AUTOHTONOG IDENTITETA BOSANCI, A PRIHVATANJA PREVARE SA NAZIVOM BOŠNJACI ?

Štete od naziva Bošnjaci su mnogostruke. Pored pomenutih nepravdi koje je provela Austrougarska monarhija: Zabrana Bosanskog jezika 1907. godine, zabrana pisma Bosančice, preimenovanje imena države Bosna u Bosna i Hercegovina, štete od odbacivanja autohtonog imena Bosanci, a prihvatanje imana Bošnjaci, su još i sljedeće:

o Sa nazivom Bošnjak, Bosanci se odvajaju od imena Bosna, od zemlje porijekla u kojoj je NASTAO NAROD BOSANCI, jer nisu ni odakle došli u Bosnu, već su Bosanci u BOSNI NASTALI, samo je Bosancima u BOSNI KORIJEN NASTANKA. Odvajanjem od imena DRŽAVE BOSNE, stanovnici Bosanci koji nisu ni od kuda došli, već su porijeklom sa prostora države Bosne, čupaju svoj korijen iz DRŽAVE PORIJEKLA;

o Sa imenom Bošnjak, Bosanci se odvajaju od maternjeg jezika koji se zove Bosanski jezik, koji je bio zvanični jezik države Bosne od postanka, jer postoje istorijski pisani tragovi, da je još prije 1.000 godina postojao Bosansko –Italijanski riječnik. Pošto je postojao Bosanski jezik, to je dokaz da je postojao i još postoji narod BOSANCI?

o Sa imenom Bošnjak, Bosanci se odvajaju od pisma BOSANČICE koje je bilo u službenoj upotrebi u Bosni sve do 1907. godine.

o Bosnino vjekovno prokletstvo je stiglo i stanovnike Bosne, koji su pristali na prevaru da se počnu nazivati Bošnjaci, umjesto Bosanci, čime su navukli na sebe vjekovno Bosnino prokletstvo, pa je baš od perioda kad su pristali da budu Bošnjaci, a ne Bosanci, nad Bošnjacima je po nekim, 11 puta izvršen genocid.

o Autohtoni narod Bosanci, preimenovani u Bošnjaci, sami sebi ukidaju svoj autohtoni identitet Bosanci, a prihvataju kovanicu „Bo“ plus „šnjaci“, što je prevara sa nepostojećem narodom Bošnjaci. Pošto nikad nije postojao Bošnjački jezik, to je dokaz da nikad nije postojala majka Bošnjakinja ni otac Bošnjak;

o Bez naroda Bosanci, država Bosna (i Hercegovina) ostaje bez ijednog naroda, koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za zemlju Bosnu i za državu Bosnu. Tako je bez naroda Bosanci, država Bosna postala najveća sirota, a što je najveća sramota nagovarača naroda da se odreknu svog imena Bosanci, koje su im u amanet ostavili pradjedovi;

o Autohtoni narod Bosanci, preimenovani u Bošnjaci, gubi vezu sa državom i zemljom Bosnom. Naziv, termin „Bo“ plus „šnjaci“ nema ništa sa nazivom države Bosne i zemlje Bosne;

o Autohtoni narod Bosanci, preimenovani u Bošnjaci, svode se na vjersku skupinu, što je u vrijeme islamofobije štetno za sve u Bosni i na Balkanu;

o Prosto je nevjerovatno kako su prvaci Bosanaca-islamske vjere, prihvatili nagovor tuđina da nisu ono što jesu , da nisu Bosanci koji imaju svoj maternji Bosanski jezik, već da jesu ono što nisu, da su Bošnjaci, koji nemaju svoj marternji Bošnjački jezik;

o Po receptu Austrougarske, entitet Republika Srpska je na prostoru entiteta Republike Srpske zabrtanila djeci Bošnjaka izučavanje Bosanskog jezika, kao maternjeg jezika, jer učenici nisu Bosanci, pa Bošnjacima ne može Bosanski jezik biti maternji jezik;

o Najveća šteta od naziva Bošnjaci, je što se narod Bosne sa tim dijeli po vjerskoj osnovi, dezintegriše se država, a što je posebno vidljivo kad neki Bošnjaci traže Bošnjačke institucije, onda je to početak samouništenja jedine države Bosanskog naroda. Svako ko zahtjeva uspostavljanje Bošnjačkih institucija, taj ne prihvata institucije države Bosne i Hercegovine, pa su takvi, sa znanjem ili iz neznanja najveći neprijatelji države Bosne i Hercegovine;

o Od prihvatanja prevare sa imenom Bošnjak, država Bosna je postala objekt i plijen susjeda, postala je „švedski sto“, sa kojeg svak uzima šta hoće;

o Nije jasno zašto neki neće da su ono što jesu zašto neće da su Bosanci, koji imaju svoj maternji jerzik Bosanski jezik, pa da nesmetano izučava svoj maternji jezik Bosanski jezik. Zašto hoće da su ono što nisu, zašto hoće da su Bošnjaci, koji nemaju maternji jezik, Bošnjački?

o Sa prevarom imena Bošnjaci, cjelokupnom svom narodu su samo nametnuti problemi. Šta neko ima od toga da se narod naziva Bošnjaci, kad sa tim nazivom narod ima samo probleme, a nema nikakvu korist.

o Zašto se ne vratiti svom autohtonom nazivu Bosanci, pa da narod skine s vrata bar te probleme. Pogotovo, što istorijski arhivi dokazuju da prije pojave napisa „NAČERTANIJE“, nikad nije postojao narod Bošnjaci;

o Budi Bosanac, pa nesmetano govori i izučavaj svoj maternji Bosanski jezik. Budi ono što jesi, budi Bosanac, koji ima svoj maternji jezik Bosanski, a prestani biti ono što nisi, prestani se nazivati Bošnjak, koji nikad nije bio narod, jer nije nikad postojao maternji jezik Bošnjački jezik!

5. ODBACIVANJE AUTOHTONOG IDENTITETA, BOŠNJACI SU SE SVELI NA VJERSKU SKUPINU

Sama ideja da se Bosancima islamske vjeroispovijesti izmisli poseban naziv BOŠNJAK, kao ime NARODA, jeste praktično svođenje jednog dijela Bosanskog naroda na vjersku skupinu, a odbacivanje autohtonog identiteta naroda sa nazivom BOSANAC. Znači, pristajanjem na prevaru da se prihvati naziv naroda BOŠNJAK je totalno sljepilo, jer su naziv BOŠNJAK prihvatili samo Bosanci islamske vjeroispovijesti, što je porazna činjenica da su se na takav način, dio Bosanskog naroda-islamske vjeroispovijesti, sa nazivom Bošnjaci sveli na vjersku skupinu, a izgubili obilježje NARODA.

Dokaz za ovo jesu činjenice da u svijetu niko ne izmišlja poseban naziv za dio naroda po vjerskoj pripadnosti. Svaki narod na svijetu, ako u svom sastavu ima PRIPADNIKA VIŠE VJEROISPOVIJESTI-RELIGIJA, svi zadržavaju isti naziv NARODA, bez obzira na religiju.
Tako su Nijemci po religiji 34% protestanti, 34% su rimokatolici, 3,7% su muslimani, a 28,3% su nedefinisani i ostali, a svi su narod Nijemci.
Albanci su po religiji: 56,7% muslimani, 10% rimokatolici, 6,8% su pravoslavci, a svi su narod Albanci.
Francuzi su samo 63-66% rimokatolici, 23-28 su ateisti, 7-9% su muslimani, a svi su narod Francuzi. Slično je kod još mnogih naroda.

Samo su Bosanci islamske vjeroispovijesti, mislili da je mudro izmisliti novo ime Bošnjaci, (dodajući na početak naziva države „BO“ plus dodatak „ŠNJACI“ ), za vjersku skupinu, kako bi se razlikovali od ukupnog naroda Bosanci.

Pristali su na prevaru da su Bošnjaci, Bosanci su sami sebi ukinuli autohtoni identitet naroda Bosanci, za sebe, ali i za kompletan narod Bosance. Sa tim su izvršili najteži genocid sami nad sopstvenim identitetom, ali i nad identitetom čitavog naroda Bosanaca.

Zašto danas, pravoslavci i katolici koji žive u Bosni , potomci onih koji su prije 200 godina pristajali da se nazivaju Bošnjaci pravoslavne i Bošnjaci katoličke vjeroispovijesti, kako piše ILIJA Garašaninu djelu NAČERTANIJE iz 1844. godine, zašto danas to ne žele da se nazivaju Bošnjaci?

Ne žele zato što je termin Bošnjak vezan za vjersku skupinu muslimana, a drugo, što Bošnjak potiče od kovanice „BO“ plus „ŠNJAK“, pa to „ŠNJAK“ ne znači nikome ništa, osim asocijacije na pogrdu riječ. Međutim, mnogi bi vremenom pristali da se identifikuju kao Bosanci pravoslavne i karoličke vjeroispovijesti, jer je naziv BOSANCI vezan za najljepšu državu Bosnu, staru preko hiljade godina.

Znači, povratak na naziv BOSANCI, je povratak zajedničkom identitetu svih stanovnika u državi Bosni, a zajednički identitet, bez prisile, vodi izbavljanju iz nacionalnih okova, zajednički identitet vodi pomirenju i povjerenju, kao uvjetu zajedničke budućnosti.

6. BOŠNJAČKI SABOR IZ 1993. GODINE JE POGUBAN ZA OPSTANAK BOSNE

Na Saboru Bosanskih muslimana, nazvan Bošnjački sabor, održanom u septembru 1993. godine, cca 370 samozvanih pojedinaca je sebi dalo za pravo da obnovi samoubilačku prevaru sa nazivom BOŠNJACI, umjesto da se vrate iskonskom autohtonom nazivu Bosanac (BOSANCI).

Učesnici Bošnjačkog sabora iz 1993. godine, nisu uzeli u obziv sve istorijske i ostale okolnosti, koje bi opravdale odluku da se Bosanci-islamske vjere počnu nazivati Bošnjaci, a naročito nisu uzete u obzir sljedeće istorijske činjenice:
• Bošnjački sabor iz 1993. godine nije uzeo kao pouku da je Austrougarska monarhija 1907. godine zabranila Bosanski jezik i Bosančicu, kao posljedicu da su Bosanci-islamske vjere poslušali Iliju Garašanina i pristali na prevaru da su („Bo“ plus „šnjaci“) Bošnjaci, pa je tako u Bosni nestalo naroda Bosanci. Čista je logika da je Austrougarska monarhija zabranila jezik Bosanski, jer je na papiru nestalo naroda Bosanci, čiji je matenji jezik, Bosanski jezik. Pošto su u Bosni ostali samo Hrvati i Srbi, Austrougarska je uvele državni jezik Srpsko-hrvatski ili Hrvatsko-Srpski jezik.
• Bošnjački sabor iz 1993. godine nije uzeo kao pouku da je u popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, 1971. godine, Bosanci-islamske su se pisali, izjašnjavali kao Muslimani, jer im tada nije bilo dozvoljeno da se pišu Bosanci. Tada je još bilo Bosnino prokletstvo nad Bosancima islamske vjere, kao kazna što su se odrekli imena Bosanci, još u vrijeme Austrougarske monarhije.
• Međutim, u 1993. godini nije postojala zabrana ni od koga da se Bosanci islamske vjere izjašnjavaju i pišu kao Bosanci, pa je Sabor u 1993. godini trebalo iskoristiti da se reafirmiše autohtoni naziv Bosanci, da se otklone istorijske greške, pa da se Bosna uzdigne iz pepela.
• Dokaz da više niko nebi branio Bosancima islamske vjere, a ni bilo kome, da se pišu Bosanci, jeste činjenica da su se mnogi u popisu stanovništva u 2013. godini pisali Bosanci. Pa pošto su se mnogi, bez zabrane pisalii Bosanci, mogli su se pisati Bosanci i svi oni koji su prevareni.

Organizatori Bošnjačkog sabora iz Septembra 1993. godine samo su bili opterećeni istorijskom istinom da su se Bosanci islamske vjeroispovijesti, u popisu stanovništva 1971. godine, izjašnjavali kao Muslimani, pa im je nadijevanje imena Bošnjak za Bosance islamske vjere, izgledalo kao konačno izbavljenje iz potiranja identiteta vezan za autohtoni narod, jer termin musliman je termin za sve stanovnike planete zemlje koji su islamske vjeroispovijsti.
Drugi razlog što Bošnjački sabor iz 1993. godine nije obnovio autohtoni naziv Bosanci, jeste pogrešno mišljenje nekih profesora, da je termin Bosanac samo termin za naciju. To je totalno greška, jer ako može biti isti termin Albanci za naciju i Albanci za narod, ako može biti isti termin Francuzi za naciju i Francuzi za narod, zašto ne može isti termin Bosanci za naciju i Bosanci za narod.

Čudno je da je ikad neko mogao da dođe na ideju, da ubjeđuje svoj narod Bosance da nisu ono što jesu, da nisu Bosanci, koji imaju svoj maternji jezik Bosanski jezik, već da nagovaraju svoj narod Bosance da budu ono što nisu, da su Bošnjaci, koji nemaju svoj maternji jezik, nemaju Bošnjački jezik.

7. POGUBNA KAMPANJA „BITNO JE BITI BOŠNJAK“ PRED POPIS STANOOVNIŠTVA 2013. GODINE

Pošto Bošnjački sabor i Septembra 1993. godine nije uzeo najbitnije istorijske činjenice o pogubnosti prihvatanja prevare sa imenom Bošnjak, to je trebalo uraditi pred popis stanovništva 2013. godine.

Ni pred popis stanovništva u 2013. godini, nagovarači naroda da se krivo piše kao Bošnjaci, nisu uzeli, gore navedene istorijske činjenice, da je kroz istoriju, sa nazivom Bošnjaci, Bosance-islamske vjere, stizale samo nesreće, kao što je zabrana Bosanskog jezika još 1907. od Austrougarske, zabrana pisma Bosančice, pa 11 genocida nad „Bo“ plis „ŠNJACIMA“, a sve zbog grijeha i Bosninog prokletskva što su pogazili amanet pradjedova, pa napustili autohtono lijepo ime Bosanci, a pristali da se zovu „Bo“ plus „ŠNJACI“.

Znači, kampanja pod nazivom „BITNO JE BITI BOŠNJAK“, u 2013. godini, kojim je Bosanski narod islamske vjere, povjerovao prvacima, koji su navratili svoj narod Bosance, da se krivo izjasne kao Bošnjaci, bila je pogubna kampanja koja vodi u samouništenje države Bosne.

Zašto? Ta kampanja je uticala da u državi Bosni, gotovo da i ne žive Bosanci. Država Bosna bez naroda Bosanci bi postala imaginarna, a sa narodom Bosanci je postajala više od hiljade godina.
Kampanja pod nazivom „bitno je biti BOŠNJAK“, je uticala da danas u Bosni i Hercegovini, nakon popisa 2013. godine, živi manje od 3,5% stanovnika koji su se izjasnili Bosanci. Jer po popisu iz 2013. godine 50% stanovnika se izjasnilo Bošnjaci, 30,78% kao Srbi, 15,43% kao Hrvati, a svi ostali, među kojima su i Basanci samo je 3,68% stanovnika Bosne i Hercegovine.

Razlog za masovno pisanje kao Bošnjaci u popisu stanovništva 2013. godine, posljedica nedostatka osmišnjene strategije uzdizanja Bosne, a na drugoj strani je bio, kratkovidan, a snažan medijski pritisak Bošnjačkih udruženja. Posebnu težinu je imala nesmotrenost Islamske zajednice, koja se priključila kampanji „bitno je biti Bošnjak“.

Među onim koji su se izjasnili kao Bošnjaci u popisu stanovništva 2013. godine, nema ni jedan pripadnik koji nije islamske vjeroispovijesti, što je dokaz totalne prevare, koja se sastoji u činjenici da su se BOSANCI-islamske vjeroispobijesti, prevarom sveli na vjersku skupinu pod imenom BOŠNJACI, a na taj način su se sami, odrekli autohtonog identiteta naziva BOSANAC. Što je najgore, takvim postupkom je autohtoni identitet naroda BOSANCI, ukraden ili oduzet i od ostalih Bosanaca koji nisu islamske vjeroispovijesti.

8. KLJUČ MIRA U BOSNI I NA BALKANU JE POVRATAK IDENTITETA BOSANCI

Oni koji su Bosance-islamske vjere navraćali da se izjasne Bošnjaci , gaze po dostojanstvu i mudrosti pradjedova Bosanaca, koji su sa Bosanstvom opstali i Bosnu sačuvali, mada su napadani od nekoliko imperija. Nestale su mnoge imperije koje su napadale Bosnu i Bosance. Nestalo je: Istočno i Zapadno Rimsko carstvo, nestala je Osmanska imperija, nestala je Austrougarska monarhija, nestalo je Napoleona, nestalo je Hitlera, nestalo je mnogo sitnijih napadača. Svi napadači Bosne su nestali, a Bosna je opstala vođena mudrim i ponosnim Bosancima. Od kad su „BO“ plus „ŠNJACI“ počeli praviti narodu probleme sa imenom Bošnjak, snašlo ih je 11 genocida, zatim zabrana Bosanskog jezika od Austrougarske monarhije 1907. godine, ali i danas zabrana učenja Bosanskog jezika djeci BoŠNJAKA, u entitetu Republika Srpska. Dok smo bili Bosanci, bili smo mudri i ponisni, opstali, a mnoge imperije nestale, a sad kao Bošnjaci, čitav narod samo snalaze nesreće i poniženja.

Država Bosna je postala OBJEKT od kada su se stanovnici Bosne odrekli autohtonog identiteta Bosanci. Zato je nužno vratiti se autohtonom identitetu Bosanci, da bi država Bosna ponovo postala SUBJEKT i glavni stub oko zbližavanja Bosanaca, Srba, Hrvata i ostalih, kao uslova opstanka država Bosne, Hrvatske i Srbije.

Ključ mira u Bosni i na Balkanu je vraćanju imena Bosanac za sve koji su ponikli u Bosni i Hercegovini, bez obzira koje su vjeroispovijesti, a koji to žele. Kao što su u Njemačkoj, čitav narod Nijemci, bili rimokatolici, protestanti ili kao što su u Albaniji, čitav narod Albanci, bili muslimani, katolici ili pravoslavci, tako se i u Bosni i Hercegovini, treba otvoriti prostor da se svi mogu izjasniti kao Bosanci, bez obzira na vjeroispovijest.
Da je pred popis stanovništva 2013. godine, bila kampanja „, BITNO JE BITI BOSANAC“, a ne Bošnjak, danas ne bismo imali problem negiranja Bosanskog jezika.

I zbog toga, kao prvi korak, neohodno je da se svi koji su se izjasnili Bošnjaci URAZUME i da se vrate svojim korijenima, da se počnu nazivati Bosanci.

Ako se svi Bosanci islamske vjeroispovijesti koji su se pisali Bošnjaci, počnu izjašnjavati Bosanci, to bi uticalo da se i Bosanci katoličke i pravoslavne ispovijesti počnu osjećati i pisati Bosanci, da ne bi ispalo da je država Bosna samo Bosanaca islamske vjeroispovijesti.

9. VRAĆANJE IMENU BOSANCI JE NUŽNO KAO PRVI KORAK U RAĐANJU DRŽAVNOG PATRIOTIZMA

Da bi spriječili novi, dvanaesti genocid, svi pojedinci koji su pristali na prevaru da se nazivaju Bošnjaci, morali bi pod hitno da se počnu izjašnjavati Bosanci.

Vraćanje imenu Bosanac svim pojedincima države Bosne i Hercegovine, koji to žele, je nužno kao prvi korak u RAĐANJU državnog patriotizma Bosne i Hercegovine. A DRŽAVNI PATRIOTIZAM BOSNE i Hercegovine je uslov uspostavljanju trajnog mira u Bosni i na Balkanu.
Pored vjekovnog Bosninog prokletstva, Bosance islamske vjere, koji su prihvatili da budu Bošnjaci, stiglo je i prokletstvo mnogih Bosanaca koji se za čitav svoj život nazivali Bosanci, a u nazad 25 godina, grupa nedoraslih potomaka ih je prevela u Bošnjake, mimo njihove volje i opredjeljenja.

Dokaz za to je da smo u Arhivu Bošnjačkog instituta, ali i u arhivu Gazi Husret begove biblioteke, u Sarajevu, našli na omotima književnih djela velikana porijeklom iz Bosne, da su se od prije 1000 godina pa sve do 1993. godine nazivali BOSNEVI , što znači Bosanci, a da je na istom omotu, pored Bosnevi, paralelno dodat i novi napis Bošnjak, napisan u vremenu nakon 1993. godine, kao posljedica naučno neutemeljenog naziva za vjersku skupinu Bosanaca-islamske vjeroispovijesti.

Zato, budi Bosanac, vrati ponos i mudrost Bosanskog naroda. Budi Bosanac, pa ćeš sačuvati državu Bosnu i opstati na svojoj zemlji Bosni, ko god da te napadne!

Povratkom na naziv naroda Bosanci, država Bosna bi dobila svoj narod koji je imenom, istorijom i sadržajem svog identiteta vezan za tu zemlju i državu Bosnu. Ime Bošnjak nije vezan za ime države Bosne. Ime Bošnjak je od nekakve riječi „šnjak“, množina „šnjaci“, koja nema veze sa nazivom zemlje Bosne i sa nazivom države Bosne.
Pošto za period od 1.000 godina Srbija i Hrvatska nisu uspjele prigrabiti Bosnu samo za sebe, znači da i za budućih 1.000 godina neće u tome uspjeti. Kad god su Bosnu htjeli porobiti, bili su porobljeni od drugih, jačih (Hrvati su 820 godina bili pod Mađarima od 1097.g. do 1918.godine), a Srbi cca 550 godina pod Turcima od 1389.godine do 1913.godine kad su posljednji dijelovi oslobođeni). A kad su se dogovorili oko podjele Bosne, stiglo ih je Bosnino prokletstvo pa su Srbi i Hrvati doživjeli najveće međusobno ubijanje (Jasenovac, Operacija Oluja, Blajburg, Vukovar…)

DRŽAVNI PATRIOTIZAM DRŽAVE BOSNE i HERCEGOVINE je potreban obespravljenim slojevima u Srbiji i Hrvatskoj.
Sa promoviranjem DRŽAVNOG PATRIOTIZMA države Bosne i Hercegovine, bit će kraj epohe mržnje između Srba i Hrvata oko natjecanja ko će prisvojiti cijelu Bosnu samo za sebe, a počet će NOVA EPOHA u kojoj će država Bosna biti centrifuga okupljanja i zbližavanja Srba, Hrvata i Bosnaca, u Bosni i na Balkanu, kao uslov opstanka država: Srbije, Hrvatske i Bosne i početak trajnog mira u Bosni i na Balkanu, kad će postati BOSNA KAO LIJEK ZA BALKAN, a Balkan lijek za Evropu.